Dejan Jovanović1, Milan Čupić1, Ivana Medved2 i Jelena Poljašević3
Polazeći od značaja pravilne identifikacije, alokacije i upravljanja troškovima, ali i činjenica da je za poslovanje kompanija, pored ekonomske dimenzije, važna i ekološka, kao i da je stepen integracije ekoloških aspekata u računovodstvene prakse nizak, cilj rada je da se ispita u kojoj meri su firme upoznate sa metodama obračuna ekoloških troškova i da li se praksa kompanija razlikuje u zavisnosti od primene ISO 14001 standarda. Istraživanje je sprovedeno na uzorku preduzeća koja su u obavezi da dostavljaju podatke Nacionalnom registru izvora zagađenja. Analiza podataka izvršena je primenom kvantitativnih statističkih metoda, prvenstveno primenom deskriptivne statistike i neparametarskih testova. Rezultati ukazuju da kompanije vode reaktivnu ekološku politiku, troškove prepoznaju tek kada nastanu, a preventivne zanemaruju. Ekološki troškovi su često prikriveni u opštim troškovima zbog oslanjanja na tradicionalne metode obračuna. Zaključuje se da su glavni problemi neadekvatan regulatorni okvir i izostanak motivacije. Istraživanje ukazuje na potrebu za sistemskim promenama, većom motivacijom kompanija i unapređenjem regulatornog okvira.