U ovom radu se koncept korporativnog preduzetništva dopunjuje doprinosima koje nude modeli planiranih organizacionih promena. Korporativno preduzetništvo, kao rezultat preduzetničkih poduhvata pojedinaca i grupa unutar postojećih organizacija, ima za rezultat inoviranje odnosno regenerisanje postojećih i kreiranje potpuno novih biznisa unutar postojećih kompanija. U literaturi, međutim, malo je istraživan proces promena putem kojih se preduzetnički poduhvati realizuju. Taj jaz ovaj rad nastoji da zatvori. U njemu se, posle predstavljanja korporativnog preduzetništva, vrši sinteza doprinosa najviše citiranih modela planiranih organizacionih promena što rezultira u aktivnostima ili koracima koje interni preduzetnik, kao agent promena, treba da preduzme kako bi realizovao projekat korporativnog preduzetništva. Zasnovane na Levinovom (Lewin) modelu (odmrzavanje – pokret – ponovno zamrzavanje), te aktivnosti su: kreiranje svesti o neophodnosti promena, kreiranje i komuniciranje vizije, priprema promena, implementiranje promena, olakšavanje promena, institucionalizacija i monitoring promena. Time se koncept korporativnog preduzetništva dopunjuje i čini realnijim u praksi.
Jelena Erić Nielsen
Osnovna svrha istraživanja je sprovođenje dubinske analize međusobnih odnosa korporativnog preduzetništva, organizacionog učenja i znanja, imajući u vidu nedovoljnu zastupljenost ove teme u savremenoj literaturi. Osnovni istraživački cilj je da se kroz sveobuhvatno preispitivanje ostvari suštinski pomak u razumevanju prirode navedene međuzavisnosti, proširi baza znanja i ponudi podrobniji odgovor na pitanje kako organizaciju učiniti inovativnijom i fleksibilnijom korišćenjem sopstvenih saznajnih potencijala. Sprovedeno kvalitativno istraživanje obuhvata deskriptivno proučavanje, komparaciju i inoviranu interpretaciju relevantnih naučnih izvora. Glavni rezultat ukazuje da implementacija znanja vodi različitim formama korporativnog preduzetništva, tako što primena tehničkog znanja vodi ekstenziji proizvodnih linija, integrativnog razvoju nove platforme, a eksploatativnog kreiranju novog poslovnog poduhvata. Znanje nastaje kao rezultat organizacionog učenja i korporativnog preduzetništva, ali je, istovremeno, i okidač daljih preduzetničkih inicijativa. Implikacije istraživanja se odnose na bolje razumevanje koncepta korporativnog preduzetništva sa teorijskog stanovišta, dok se praktičan doprinos ogleda u pružanju preporuka menadžerima kako podstaći konkretne varijetete preduzetničkih inicijativa pomoću alternativnih pristupa organizacionom učenju i znanju. Na kraju je ukazano na potencijalni pravac budućih istraživanja, u kontekstu izučavanja preduzetništva kao procesa učenja.