Vesna Stojanović Aleksić
Bez obzira na činjenicu da je najveći broj teorija i modela liderstva fokusiran isključivo na lidera kao centralnu figuru liderskog proesa, postoji potreba da se skrene pažnja na značaj i ulogu sledbenika u procesu organizacionog liderstva, što je osnovni predmet istraživanja ovog rada. Noviji pristupi liderstvu daju okvir za proučavanje recipročnih uticaja u liderskom procesu, u kojima se ponašanje lidera pojavljuje i kao nezavisna i kao zavisna promenljiva u isto vreme. Cilj rada je da se ukaže na nužnost prilagođavanja liderskih stilova karakteristikama sledbenika, i podsticanja aktivne uloge sledbenika u liderstvu, kao osnovnog preduslova efektivnosti kompletnog liderskog procesa. U radu je razmatrana evolucija uloge sledbenika u organizacionom liderstvu, kroz različite pristupe i modele vođstva, od pripisivanja potencijalnih liderskih osobina kroz proces atribucije, preko uticaja karakteristika sledbenika na odabir dominantnog liderskog stila, do ravnopravnog učešća u liderskom procesu, reflektovanog u konceptima uslužnog liderstva i podeljenog vođstva.
Nebojša Janićijević
U radu se analiziraju uzročno-posledične veze između određenih dimenzija nacionalne kulture i određenih strategija organizacionih promena. Koriste se dve od četiri dimenzije nacionalne kulture koje je identifikovao G. Hofstede: distanca moći i „muške“ versus „ženske“ vrednosti. Na drugoj strani, izdiferencirane su četiri strategije organizacionih promena: strategija moći, normativno-reedukativna strategija, racionalnoempirička strategija i kreativna strategija. Identifikovane dimenzije nacionalne kulture i identifikovane strategije organizacionih promena međusobno se razlikuju po istim kriterijumima: distribuciji moći i orijentaciji na ljude versus orijentacije na zadatke. Na toj osnovi je moguće postaviti osam hipoteza o uzročnoposledičnim vezama između određenih tipova nacionalnih kultura i određenih strategija organizacionih promena.