Ivana Jolović1, Stefan Zdravković2 i Nevena Jolović3
Polazeći od maksime da „percepcije pojedinaca oblikuju njihovu stvarnost”, istraživanje organizacionog ponašanja naglašava važnost prepoznavanja subjektivnih iskustava zaposlenih o okolnostima na radnom mestu. Percepcija proceduralne, distributivne i interakcijske pravde od strane zaposlenih čini snažan prediktor „postojanosti” radne snage – organizacionu pravdu. Rad ima za cilj istraživanje uticaja ovog fenomena na nameru odlaska zaposlenih iz organizacije, uz paralelno ispitivanje potencijalne posredničke uloge organizacione posvećenosti u pomenutoj relaciji. Sveobuhvatan pregled relevantne literature, u kombinaciji sa tehnikama tematske i desk analize, postavlja temelje istraživanja. Empirijska komponenta studije obuhvatila je 99 pojedinaca (milenijalaca) zaposlenih u srpskoj privredi na početku 2023. godine. Njihovi stavovi evidentirani su putem elektronskog, online upitnika. Podaci su obrađeni korišćenjem naprednih statističkih alata – SmartPLS 4.0 i SPSS 26.0 softvera. Nalazi su potvrdili glavnu istraživačku pretpostavku koja implicira da organizaciona posvećenost posreduje u odnosu između percipirane organizacione pravde i namere zaposlenih milenijalaca da napuste organizaciju.
Nemanja Berber, Agneš Slavić i Dimitrije Gašić
Kompanije koje karakteriše nedostatak radne snage bore se da privuku, motivišu i zadrže talente. Brend poslodavca jedan je od pristupa koji kompanije razvijaju kako bi kreirale vrednosnu ponudu za zaposlene i održale svoju radnu snagu. Mnogi zaposleni donose odluku da ostanu ili napuste kompaniju na osnovu celokupnog sistema upravljanja ljudskim resursima koji kompanija nudi. Glavni cilj ovog rada bio je da ispita odnos percipiranog brenda poslodavca i namere zaposlenih da ostanu u organizaciji. Istraživanje je sprovedeno na uzorku od 209 zaposlenih u Republici Srbiji. Metodologija istraživanja obuhvatala je teorijsko i empirijsko kvantitativno istraživanje predložene veze. Analitički postupak korišćen u radu bio je PLS-SEM. Rezultati su pokazali pozitivnu vezu između posmatranih varijabli i ukazali na zaključak da pozitivna percepcija brenda poslodavca vodi ka većoj nameri zaposlenih da ostanu u organizaciji. Najjači efekat na nameru ostanka imao je zdrav radni ambijent, zatim obuka i razvoj, ravnoteža posla i privatnog života, etika i društvena odgovornost, i na kraju, kompenzacije i beneficije.