Milena Jakšić
Ulaganje novčanih sredstava u različite oblike fi nansij ske aktive motivisano je očekivanjem investitora da ostvari prinos. Budući da očekivani prinos nij e uvek izvestan, investitor se suočava sa rizikom da njegovo ulaganje neće dati rezultate u skladu sa očekivanjima. Stoga, sagledavanje rizika kojim je opterećen konkretan plasman ne sme biti zanemareno ili prepušteno intuicij i. Pogrešne procene rizika za posledicu mogu imati izostanak očekivanog prinosa ili gubitak uloženog kapitala. Globalna fi nansij ska kriza je ukazala na moguće posledice odsustva sveobuhvatnog upravljanja rizicima, odnosno, neadekvatnog uočavanja svih rizika i njihove međuzavisnosti. U radu se analizira sistem upravljanja rizicima koji podrazumeva rano identifi kovanje, procenu, merenje i kontrolu rizika. Istovremeno, razmatraju se modeli koji obezbeđuju efi kasnu diversifi kacij u portfolij a u funkcij i smanjenja rizika investiranja. Ukazuje se na to da upravljanje rizicima zahteva fl eksibilnost procesa bez krutog oslanjanja samo na matematičke modele, koji nisu uspeli da identifi kuju rast sistemskog rizika.
Predrag Stančić
Finansijska tržišta poslednjih godina karakteriše izrazita volatilnost, tako da su preduzeća prinuđena da aktivno tragaju za putevima zaštite od rizika kome su izložena. Među instrumentima razvijenim kao odgovor na varijabilnost tržišta važno mesto imaju finansijske opcije. Finansijske opcije kao derivati ne eliminišu rizik u apsolutnom smislu, nego ga transferišu drugoj strani, koja je voljna da ga prihvati uz niže troškove. Opcije predstavljaju pravo, bez striktne obaveze, tako da njihovo vrednovanje može biti vrlo komplikovano. Među brojnim modelima vrednovanja opcija (i ostalih derivata), Black-Scholes model predstavlja jedan od najčešće korišćenih.