Tomislav M. Todorovic
Upravljanje kreditnim rizikom u banci je osnov za upešno poslovanje banke. Metodologija utvrdivanja kreditnog rizika nalazi se u središtu kreditne analize, ali je osnovna ideja kreditne politike minimizacija i odredivanje granice podnošljivog kreditnog rizika. Jedan od osnovnih zahteva u banci je sposobnost u pokrivanju nastalih gubitaka na osnovu plasiranih kredita. Na tom osnovu kreditni rizik se može vrlo široko posmatrati i vezati za sve vrste plasmana. Kreditni rizici su uvek pratili bankarske aktivnosti, njihov uticaj je naglo porastao povecanjem granica gubitaka usled nesolventnosti ili zakonom kažnjivih dela zajmotražioca, takode uled makroekonomske nestabilnosti, inflacije i izmene kamatnih stopa. Rastom obima poslova, internacionalizacijom finansijskih tokova i globalizacijom u bankarstvu, povecana je i granica rizika i gubitaka. Cilj je da se na adekvatan nacin kontroliše izloženost riziku i prate sva eventualna pogoršanja kao i da se preduzmu preventivne mere kako bi se nepovoljne situacije sprecile.
Predrag Stančić
Finansijska tržišta poslednjih godina karakteriše izrazita volatilnost, tako da su preduzeća prinuđena da aktivno tragaju za putevima zaštite od rizika kome su izložena. Među instrumentima razvijenim kao odgovor na varijabilnost tržišta važno mesto imaju finansijske opcije. Finansijske opcije kao derivati ne eliminišu rizik u apsolutnom smislu, nego ga transferišu drugoj strani, koja je voljna da ga prihvati uz niže troškove. Opcije predstavljaju pravo, bez striktne obaveze, tako da njihovo vrednovanje može biti vrlo komplikovano. Među brojnim modelima vrednovanja opcija (i ostalih derivata), Black-Scholes model predstavlja jedan od najčešće korišćenih.