Obespokojavajuće medijske slike o propadanju i nestajanju sela u gotovo svim delovima Republike Srbije (RS), kao posledica nedovoljnog napretka u implementaciji paradigme ruralnog načina života, poželjnog i potrebnog svakoj zajednici i svakoj ekonomiji, znak su za uzbunu svakom subjektu društva da učini sve što je u njegovoj nadležnosti (moći) kako bi se ovi nepovoljni procesi zaustavili. U radu su istraženi potencijali jedne male ruralne zajednice u RS da opstane i da se razvije na dobrobit nje same i društva u celini. Uvažavajući činjenicu da relevantni društveni dokumenti imaju svoj značaj i svoju ulogu u svim društvenim procesima, ali da nisu dovoljan uslov za njihovo unapređenje, autori su anketirali i intervjuisali meštane vojvođanskog sela Velebit o njihovim stavovima, potencijalima, potrebama i ograničenjima u vezi sa zasnivanjem i trajnijim bavljenjem organskom poljoprivrednom proizvodnjom kako bi dotično selo opstalo i unapredilo svoj socijalni, ekonomski i društveni položaj. Rezultati istraživanja pokazuju da meštani sela Velebit jesu zainteresovani da na selu ostanu, da zasnuju organsku poljoprivrednu proizvodnju, ali da im je potrebna pomoć, kako savetodavna, tako i finansijska, jer sami za to nemaju dovoljno kapaciteta.