Radovan Kovačević
U radu se analizira adekvatnost nivoa deviznih rezervi Republike Srbije (RS) i faktori koji utiču na njihovo akumuliranje, uz primenu ekonometrijskog modela. U analizu su uključene relevantne promenjive, kao što su bruto domaći proizvod (BDP), realni efektivni devizni kurs (REDK) i monetarni agregat M2/BDP. Pomoću testova jediničnog korena, utvrđeno je da su varijable integrisane reda I(1). Test kointegracije je otkrio postojanje jedne kointegracione jednačine. Regresioni model je ocenjen korišćenjem kvartalnih podataka, za period od prvog kvartala 2002, zaključno sa trećim kvartalom 2020. Ocenjeni koeficijenti kointegracionih parametara pokazuju da naglašen uticaj na akumuliranje deviznih rezervi ima privredna aktivnost aproksimirana pomoću BDP-a, a zatim, pritisak na apresijaciju dinara (aproksimiran pomoću indeksa REDK) i rast novčane mase (ocenjen preko monetarnog agregata M2/BDP). U analizi se, sem konvencionalnih, ukazuje i na specifične faktore i njihov uticaj na formiranje deviznih rezervi RS. Rezultati istraživanja pokazuju da su devizne rezerve RS veće od nivoa koji preporučuju standardni kriterijumi optimalnosti. Nalazi u radu, takođe, sugerišu da je potrebno uzeti u obzir dividende, koje ostvaruju strani investitori u RS, kao i određene segmente portfolio investicija, prilikom utvrđivanja specifičnog pokazatelja adekvatnog nivoa deviznih rezervi.
Goran Nikolić1 i Predrag Petrović2
Međunarodni monetarni fond (International Monetary Fund – IMF) predviđa postepeno usporavanje, inače snažnog, rasta kineske ekonomije u prvoj polovini 2020-ih, te anemičan rast zapadnih ekonomija: SAD i posebno EU27. Imajući u vidu praktičnu (i simboličku) važnost dostizanja statusa ekonomije „broj jedan“, osnovni cilj rada je procenjivanje tendencija BDP-a (i BDP-a PPP) posmatranih ekonomija tokom naredne decenije. Glavni doprinos i nalaz ovog rada je procena budućih kretanja BDP-a za SAD, Kinu i EU27 u periodu 2025-30, na osnovu prethodnih trendova i projekcija IMF-a za 2020-24. Kineska privreda će postati globalno vodeća 2029-2030. Na osnovu izvršenih kalkulacija dokazana je osnovna istraživačka hipoteza, imajući u vidu da promene u globalnoj ekonomskoj poziciji impliciraju značajne geopolitičke posledice. Naime, dok će SAD, skoro izvesno, tokom 2020-ih ostati vodeća globalna sila, a EU nastaviti da bude fokusirana na sebe, ekonomski rast Kine će imati rastuće globalne konsenkvence, podstičući kretanje ka disperziji autoriteta. Taj zaključak je u skladu sa tvrdnjama većine relevatnih autora, koji potenciraju sve limitiraniju mogućnost SAD za unilateralne akcije.