Zlata Đurić
Poslovanje osiguravajućih društava, bazirano na preuzimanju različitih profila rizika, praćeno je fluktacijom poslovnog okruženja. Kompleksnost predviđanja finansijskog efekta zahteva za odštetama u neživotnom osiguranju leži u samoj strukturi obaveza osiguravača, čija visina ne može biti određena u trenutku naplate premije. Analizom ključnih procesa osiguranja, teorija rizika fokusira se na modeliranje potraživanja, kao finansijskih posledica nepredvidivih događaja. Pored toga, ona daje i odgovor na pitanje koliku premiju treba naplatiti da bi se izbegao bankrot, pa samim tim, predstavlja kompleksnu i aktuelnu istraživačku oblast. U radu su predstavljeni osnovni rezultati kolektivnog modela rizika za ključne procese poslovanja neživotnih osiguravajućih društava: proces prebrajanja zahteva za odštetama i proces ukupne sume isplaćenih odšteta. Ovi procesi se, u teoriji rizika, tretiraju kao stohastički procesi, što pruža širok dijapazon mogućnosti za modeliranje i simulaciju konkretnih poslovnih problema.
Jelena Kočović1 Mirela Mitrašević,2 Mihailo Kočović,3 i Marija Jovović4
Cilj istraživanja u radu je identifikacija osnovnih problema u domenu alokacije kapitala osiguravajućih kompanija, kao i mogućih načina njihovog prevazilaženja. Razvijene finansijske i aktuarske tehnike alokacije kapitala u osiguranju podvrgnute su metodu komparativne analize, u cilju određivanja njihovih uzajamnih razlika, prednosti i nedostataka. Stavljanje problematike alokacije kapitala u kontekst neživotnog osiguranja iziskuje primenu metoda dedukcije, dok je opšta ocena primenljivosti tehnika alokacije kapitala dobijena metodom indukcije. Istraživanje je pokazalo da izbor konkretne tehnike alokacije primarno zavisi od ciljeva njene primene. U radu se zaključuje da adekvatnost alokacije kapitala osiguravača zavisi od uvažavanja inverzne veze rizika i kapitala i efekata diversifikacije rizika, kao i od raspoloživosti učestalih podataka. Hronološki posmatran razvoj tehnika alokacije kapitala u osiguranju obeležen je usvajanjem što realističnijih pretpostavki koje odražavaju karakteristike delatnosti osiguranja. Savremene tehnike alokacije kapitala karakteriše relativno kompleksnija primena, ali i veća informativna moć. U krajnjoj instanci, prevashodni kriterijum izbora konkretne tehnike mora biti maksimizacija vrednosti kao globalni cilj alokacije kapitala.