Milan Čupić i Stefan Vržina
Iako je izvoz decenijama predmet akademske pažnje, veza izvoza i performansi preduzeća nije jasna. Iz prethodnih istraživanja su proizašle dve suprotstavljene teorije. Hipoteza učenja kroz izvoz sugeriše da izvoz poboljšava performanse preduzeća zbog transfera znanja sa inostranih tržišta na izvoznike. Sa druge strane, zagovornici hipoteze o samoizboru tvrde da je verovatnije da će preduzeća sa boljim finansijskim performansama izvoziti. Cilj rada jeste da se ispita povezanost izvoza sa performansama preduzeća u Srbiji. Rezultati istraživanja pokazuju da je veza izvoza i produktivnosti statistički značajna. Ovaj nalaz je robustan na promene u merilima produktivnosti i veličini uzorka. Veza izvoza i profitabilnosti preduzeća je, međutim, osetljiva na promene u merilima profitabilnosti. Takođe, rezultati istraživanja su više karakteristični za proizvodni sektor. U radu je ukazano na nekoliko razloga za loše performanse srpskog izvoza i ponuđeno je nekoliko preporuka.
Mirjana Gligorić Matić i Biljana Jovanović Gavrilović
U radu se razmatraju kvantitativni aspekti privrednog rasta, odnosno, njegova dinamika. Mada je uobičajeno da se prilikom analize dinamike ekonomskog rasta zemalja posmatra stopa (intenzitet) rasta, pri čemu se varijabilnost rasta zanemaruje, pokazujemo da obuhvatanje fluktuacija u stopama rasta ima jasnu motivaciju i praktičan značaj. Na uzorku evropskih zemalja, uključujući i Republiku Srbiju, analiziran je intenzitet rasta i njegova stabilnost, da bi se, na osnovu ove dve komponente, konstruisao indikator dinamike rasta i prilagođena stopa rasta. Na bazi ova dva konstruisana indikatora, analiziran je položaj svake zemlje u uzorku, kao i u okviru regiona (Zapadne i Istočne Evrope) kome pripadaju. Analiza i rezultati ukazuju na važnost ovakvog pristupa prilikom analize i komparacije privrednog rasta pojedinačnih zemalja u srednjem i dugom roku, kao i procene efekata na budući privredni rast i blagostanje.
Vera Gligorijević, Petar Vasić
Cilj istraživanja u ovom radu je da doprinese diskusiji o značaju ljudskih resursa za proces ekonomskog razvoja, posebno o značaju obrazovanja i individualnih poslovnih veština za proces modernizacije neformalne ekonomije i njene integracije u formalne privredne tokove. Ljudski resursi u neformalnom sektoru su analizirani standardnom klasifikacijom radne snage prema nivoima obrazovanja, a individualne poslovne veštine (sposobnosti) analizom tehnika koje su neformalno zaposlena lica koristila u postupku unapređenja konkurentnosti. Analiza je zasnovana na rezultatima anketnog istraživanja strukturnih karakteristika i prostornog razmeštaja neformalne ekonomije u Republici Srbiji, koje je tokom 2011. godine sprovedeno na uzorku od 310 kućnih preduzeća. Rezultati su pokazali da su prema obrazovnom sastavu, a posmatrano u nacionalnim okvirima, neformalno zaposlena lica podjednako konkurentna kao i formalno zaposleni, zatim, da obrazovni sastav neformalno zaposlenih lica zavisi od tipa naselja i distance od Beograda, a da individualne poslovne veštine, pored distance od Beograda i tipa naselja, zavise od polnog sastava ispitanika.