Slavica Manić, Ljubinka Joksimović i Siniša Zarić
Hijerarhija rodnih uloga u visokom obrazovanju u Republici Srbiji je značajna tema po više osnova: kao specifično pitanje u okviru šireg problema rodne ravnopravnosti, koji je poslednjih godina postao prioritetno područje strukturnih reformi na ovim prostorima; kao zaseban segment rodne segregacije, neopravdano prenebregavan kao istraživačko pitanje domaće akademske javnosti; kao segment koji oslikava razmere rodne nejednakosti, ali upravo onaj koji kako nacionalne, tako ni evropske statistike ne nude potpunije podatke. Navedeni razlozi, pojedinačno i sveukupno, predstavljaju osnovnu motivaciju za pisanje ovog rada. Da bismo ustanovili da li položaj žena u nauci varira prema njihovoj poziciji na karijernoj lestvici, proučićemo stanje u sistemu visokog obrazovanja u Republici Srbiji. U analizi se koriste metodološki postupci deskriptivne statistike, kako bi, na osnovu mikropodataka Ministarstva prosvete, nauke i tehnološkog razvoja, izračunali sledeće relativne pokazatelje: strukturu nastavnog kadra po polu i zvanjima u različitim naučnim oblastima; i indeks staklenog plafona. Smatramo da bi takav, relativno precizan, uvid u razmere vertikalne segregacije mogao biti od koristi pri koncipiranju budućih inicijativa usmerenih na sistemsko uvođenje rodne perspektive u donošenje, sprovođenje i praćenje javnih politika.
Predrag Mimović i Ana Krstić
Merenje i ocena uspešnosti u ostvarivanju rezultata, od ključnog su značaja za efektivno i efikasno funkcionisanje ekonomskih sistema, jer se na taj način prati u kojoj meri se ostvaruju definisani ciljevi. Organizacione performanse se mere različitim metodama, kvantitativnim i kvalitativnim. Mnogi od poznatih metoda za ocenu i merenje organizacionih performansi uzimaju u obzir samo finansijske, a zanemaruju nefinansijske pokazatelje. Integralno obuhvatanje jednih i drugih pokazatelja, kombinovanom primenom više metoda, kao i poređenje njihovih rezultata, treba da omogući potpuniju i objektivniju meru organizacione performanse. Analitički hijerarhijski proces (AHP) predstavlja formalan okvir za rešavanje kompleksnih problema višekriterijumskog odlučivanja, kao i sistemsku proceduru za hijerarhijsko prikazivanje elemenata nekog problema. Analiza obavijanja podataka (DEA) predstavlja neparametarski pristup baziran na linearnom programiranju, koji omogućuje izračunavanje efikasnosti jedinica odlučivanja u okviru grupe organizacija. Rad je ilustracija načina i okvira kombinovanog korišćenja metoda višekriterijumske analize, u vrednovanju performansi visokog obrazovanja u Republici Srbiji. Prednosti ovakvog pristupa ogledaju se u prevazilaženju nedostataka parcijalne primene AHP i DEA metoda koriščenjem novog, hibridnog DEAHP (Data Envelopment Analytic Hierarchy Process) metoda. Vrednovanje performansi, integrisanom primenom AHP i DEA metoda, daje objektivnije rezultate i pouzdanija rešenja posmatranog problema i na taj način stvara vrednu informacionu osnovu za donošenje kvalitetnih strategijskih odluka u visokom obrazovanju, na nacionalnom nivou i nivou pojedinačnih institucija.
Milena Jovanović-Kranjec
Danas, skoro deset godina posle reforme visokog obrazovanja u Republici Srbiji, reforme koja je vođena pod zastavom Bolonjskog procesa, u radu se daju kritički stavovi o nekim od ključnih aspekata promena koje su dovele do ekonomizacije visokog obrazovanja u Republici Srbiji, kao što je osnivanje privatnih univerziteta, rangiranje i tržišna utakmica između višokoškolskih institucija, rukovođenje univerziteta i fakulteta menadžerskim principima, pitanje načina izbora nastavnika i dr. Ideja za pisanje rukopisa, u kojem se daje kritički osvrt na neke od aspekata ekonomizacije visokog obrazovanja, nije nova. U velikom broju časopisa i knjiga objavljenih u zemlji, regionu i inostranstvu poslednjih nekoliko godina, publikuju se radovi u kojima autori pokušavaju da daju kritički stav u odnosu na trenutno stanje obrazovanja u kontekstu promena obrazovnih paradigmi. Predmet ovog rada je ekonomizacija visokog obrazovanja u Republici Srbiji i analiza posledica do kojih je došlo u ovoj oblasti pod uticajem širenja principa neoliberalne ideologije. Na kraju rada naglašava se da univerzitetski nastavnici treba da imaju kritički odnos prema onome što prosvetna politika nudi. Oni, svojim intelektualnim radom, odlučnom, kritičkom i konstruktivnom analizom onoga što prosvetna politika nudi, treba da stanu u odbranu univerziteta kao nosioca najvišeg naučnog obrazovanja.