Volumen 19 Sveska 1, Januar – April 2017.

EKONOMSKI RAZVOJ REPUBLIKE SRBIJE DETERMINISAN SEKTORSKOM STRUKTUROM PRIVREDE

Vladimir Mićić

Iskustvo i dobra praksa pokazuju da je u cilju ostvarenja ekonomskog rasta i razvoja potrebno sprovoditi promene privredne strukture. One utiču na relativno učešće, mesto i ulogu pojedinih aktivnosti u privredi, i pokretač su održivog ekonomskog razvoja. Efikasne strukturne promene povezane su sa sposobnošću privrede da stvara propulzivnije ekonomske delatnosti. Predmet istraživanja ovog rada jeste utvrđivanje stepena determinisanosti ekonomskog razvoj Republike Srbije sektorskom strukturom privrede. Cilj istraživanja jeste da ukaže na adekvatnost veličine i doprinosa sektora stvaranju bruto dodate vrednosti i ukupnoj zaposlenosti, odnosno, uticaju veličine, intenziteta i pravaca promena između sektora na ekonomski razvoj. Rezultati istraživanja ukazuju da su dostignuti nivo razvoja i niske stope rasta privrede Republike Srbije posledica nedovoljno obuhvatnih i intenzivnih promena, promena koje kasne i nisu stabilne. Budući razvoj privrede direktno će zavisiti od brzine promena i stvaranja moderne sektorske privredne strukture, posebno razvoja propulzivne proizvodne strukture ili „industrija 4.0“.

Volumen 9 Sveska 1-2, 2007.

TEORIJSKA SHVATANJA O UTICAJU TRŽIŠTA RADA NA KRIVU AGREGATNE PONUDE

Gordana Marjanović

U ovom radu se analiziraju shvatanja savremenih ekonomskih teorija o načinu funkcionisanja tržišta rada i njegovih implikacija na nagib i položaj krive agregatne ponude. U radu se suprotstavljaju teorijski stavovi dve glavne linije istraživanja u savremenoj ekonomskoj teoriji: neoklasične tradicije, kojoj pripadaju neoklasika, monetarizam, ekonomija ponude i nova klasična ekonomija i kejnzijanske tradicije kojoj pripadaju kejnzijanci i novi kejnzijanci. S obzirom da su polazne pretpostavke o felksibilnosti odnosno, rigidnosti cena i nadnica u okviru dva navedena pravca istraživanja različite, to su i implikacije na krivu agregatne ponude različite.