Ivan Marković
Svetska trgovinska organizacija je osnovana 1995. godine i nasledila je Opšti sporazum o carinama i trgovini. Njena osnovna funkcija je regulisanje međunarodnih trgovinskih odnosa. U okviru Svetske trgovinske organizacije odluke se donose konsenzusom. Konsenzus se u praksi uspostavlja kroz postupak usaglašavanje stavova najvažnijih članica koji je poznat pod nazivom zelena soba. Ovaj način je netransparentan i ima brojne nedostatke, zbog čega su se pojavili brojni predlozi za njegovu reformu. Kao važniji, izdvojili su se predlozi EU, grupe od 10 međunarodnih nevladinih organizacija i zajednički predlog eksperata sa Instituta za međunarodnu ekonomiju iz Vašingtona, Džefrija Skota i Džajašri Vatala.
Vladimir Mićić
Lisabonska agenda predstavljala je reakciju Evropske unije na zaostajanje za SAD i brzorastućim azijskim zemljama. Lisabonski proces se odnosi na zajedničko kretanje država članica prema izričito definisanim ciljevima putem niza mera. Odstupanja su ugozila mogućnost ostvarivanja postavljenih ciljeva, ali se Evropska unija založila za zadržavanje ciljeva i rokova. Kako bi to ostvarila, Unija je 2005. godine odlučila da stavi naglasak na znanje, inovacije i optimalizaciju ljudskog kapitala, i na taj način poveća potencijal rasta, produktivnosti i ojača socijalnu koheziju. Na osnovu toga, usvojena je “Revidirana Lisabonska strategija”, koja je donela nove mere, instrumente i nacionalne akcione planove sprovođenja strategije, koji su usmereni na konkretne ciljeve.
Vladan Martić
Danas je pitanje fuzija preduzeća jedna od oblasti finansija koja privlači pažnju kako javnosti, tako i finansijskih eksperata i menadžera. Oblast fuzija obuhvata skup značajnih i specifičnih aktivnosti koje zadiru u mnoge sfere poslovnog života. U transformacionim procesima integraciona snaga fuzije preduzeća se ispoljila kao značajna integralna komponenta promena. Svedoci smo da se integracije u skladu sa dugoročnim razvojem tržišta, u početku u državnim okvirima, a danas u širim lokalnim i svetskim razmerama, promovišu u nezaobilazan proces eksterne ekspanzije mnogih kompanija u svetu. Obzirom da omogućavaju suštinske promene u svim strukturama, fuzije predstavljaju dominantnu strategiju preduzeća za sopstveno pozicioniranje u očekivanju novih izazova 21. veka. Fuzije preduzeća predstavljaju pravni modalitet povezivanja preduzeća istih, sličnih ili komplementarnih delatnosti, ali i preduzeća koja se nalaze u konkurentskom odnosu. Nema sumnje da se ovako kompleksna materija može sagledati iz više aspekata koji uključuju pravno-statusnu, finansijsku i računovodstvenu dimenziju. No, u ovom radu se bavimo finansijskim aspektima fuzije, gde se kao najdelikatniji deo istraživanja ističe problem vezan za utvrđivanje vrednosti preduzeća u fuziji i sa tim povezano određivanje kursa zamene akcija. Takođe, ukazano je na osnovne računske veličine koje se koriste za potrebe utvrđivanja odnosa razmene. Određivanje kursa za razmenu akcija preduzeća učesnika u fuziji ima implikacije na sve strane u transakciji, često sa dramatičnim uticajem na vrednost, kao i distribuciju rizika između kupca i ciljnog preduzeća. Samim tim, izbor adekvatnog koeficijenta nije samo tehničko pitanje već sadrži i ekonomsku dimenziju, tako da je veoma bitno preispitati njegovu ekonomsku poželjnost i podobnost, što je u osnovi i predmet pažnje ovog napisa.
Rifet Đogić
Upravljanje preduzećem je proces svjesnog usmjeravanja preduzeća nekim ciljevima koji su u funkciji opšteg cilja, a to je razvoj preduzeća putem koga se osigurava njegov opstanak u uslovima tržišnog okruženja. Ciljevi preduzeća se, u pravilu, razmatraju u kontekstu dugoročne orijentacije preduzeća. U tržišnim uslovima privređivanja problematika upravljanja poslovanjem i razvojem poduzeća izuzetno je značajna jer tržište, kao vrlo objektivan instrumentarij, ne oprašta greške u upravljanju i svaka eventualna pogrešna odluka ima svoju „cijenu“ koju preduzeće mora platiti. Prema tome, za proces upravljanja važna je kvalitetna informaciona podloga, a takvu podlogu prije svega osigurava računovodstveni informacioni sistem. Preduslov za izgradnju efikasnog računovodstvenog informacionog sistema jeste adekvatno pozicioniranje računovodstvene funkcije. Osnovni zadatak računovodstva je prikupljanje, sređivanje i prezentiranje informacija zainteresovanim korisnicima u obliku računovodstvenih ili finansijskih izvještaja. U tom kontekstu podrazumijeva se objektivnost i realnost finansijskih izvještaja. Dakle, efikasan računovodstveni informacioni sistem je moguće kreirati ukoliko je računovodstvena funkcija preduzeća adekvatno pozicionirana i adekvatno inkorporirana u ukupni upravljački sistem. Zato s pravom kažemo da računovodstveni informacioni sistem, kao jedna od komponenti upravljačkog sistema, zauzima posebno mjesto u upravljanju preduzećem i njegovim performansama. Ovaj rad upravo treba da ukaže na ulogu i značaj efikasnog računovodstvenog informacionog sistema u uspješnom upravljanju preduzećem.
Milan Kostić
Proučavanje ponašanja preduzeća na oligopolskom tržištu je veoma složen problem. Polazeći od nekih osnovnih postulata teorije igara, rad objašanjava različite oblike strateškog ponašanja preduzeća na oligopolskom tržištu počevši od pretnji, preko sprečavanja ulaska novih kompanija, pregovaranja i saradnje, pa sve do povezivanja kompanija. Poseban naglasak u radu je dat osnovnim faktorima koji utiču na izbor odgovarajuće strategije preduzeća na oligopolskom tržištu, a u te faktore ubrajamo: starost grane u kojoj se posluje, karakterisitike proizvoda koji se proizvode i prodaju, veličinu ulaznih i izlaznih barijera i položaj preduzeća na konkretnom tržištu.
Nikola Makojević
The current economic and financial crisis has put a serious task in front of the economic policy makers, especially in the countries that are relying on banking sector. This task concerns how to find enough money to support steady economic development in future. Most of these countries do not have alternative sources of capital such as capital markets or venture capital funds. In the absence of competition, banking sector is not motivated either to decrease interest rates or to become a partner through investment with entrepreneurs.
Predrag Stančić
Finansijska tržišta poslednjih godina karakteriše izrazita volatilnost, tako da su preduzeća prinuđena da aktivno tragaju za putevima zaštite od rizika kome su izložena. Među instrumentima razvijenim kao odgovor na varijabilnost tržišta važno mesto imaju finansijske opcije. Finansijske opcije kao derivati ne eliminišu rizik u apsolutnom smislu, nego ga transferišu drugoj strani, koja je voljna da ga prihvati uz niže troškove. Opcije predstavljaju pravo, bez striktne obaveze, tako da njihovo vrednovanje može biti vrlo komplikovano. Među brojnim modelima vrednovanja opcija (i ostalih derivata), Black-Scholes model predstavlja jedan od najčešće korišćenih.