Biljana Bogićević Milikić
Intenzivne promene u poslovnom okruženju, sa značajnim implikacijama za organizacije koje se ogledaju u povećanju njihove veličine, tanjenju struktura, primeni novih modela u intra i inter organizacionom dizajnu, rastu značaja upravljanja znanjem i primeni multi strategija, proizvele su i značajne efekte na arhitekturu menadžmenta ljudskih resursa (MLJR-a). Kako u relevantnoj literaturi postoji niz različitih pristupa arhitekturi MLJR-a, cilj rada je da se kreira integralni konceptualni okvir za dizajniranje ove funkcije. U tu svrhu, u radu se analiziraju različiti pristupi u dizajniranju MLJR-a, sa stanovišta glavnih teorijskih modela organizacionog dizajna, sa ciljem da se identifikuju sličnosti i razlike među njima i kreira integralni konceptualni okvir za dizajniranje arhitekture MLJR-a. Time bi se stvorili uslovi za primenu sveobuhvatnijeg pristupa u kreiranju, analizi i razumevanju arhitekture MLJR-a. Rezultati istraživanja su sugerisali da savremenu arhitekturu MLJR-a određuje šest osnovnih elemenata dizajna: kontingentni faktori MLJR-a, interesi ključnih stakeholder-a, tvrde komponente MLJR-a, meke komponente MLJR-a, organizacioni rezultati, i povratna sprega.
Fatai Abiodun Atanda1 and Florence Olubunmi Osemene2
This study examines the key determinants of the competitiveness of firms in Nigeria. It draws the firm-level (i.e. firm-specific characteristics) data and macro-data (environmental factors) from the annual reports and accounts of non-financial listed firms and the Statistical Bulletin of the Central Bank of Nigeria, respectively. In addition, it employs descriptive, inferential and econometric tools to analyze the data. The results reveal that the age of a firm, its productive assets, profitability and the capital expenditure ratio of the government enhanced the competitiveness of high-competition firms, on the one hand, while the high cost of finance hindered it, on the other. However, profitability, business risk, the size of a firm and inflation contributed to the competitiveness of low-competition firms, on the one hand, while sales growth and employees’ capacity reduced it, on the other. It was concluded that both firm-specific and environmental factors played the beneficial and detrimental roles when the level of the competitiveness achieved by the Nigerian non-financial listed firms is concerned. Thus, the policy implications of these results were discussed.
Vladimir Mihajlović
Istraživanje u radu odnosi se na ocenu validnosti novokejnzijanske Filipsove krive u kontekstu privrede Republike Srbije (RS). Empirijskom analizom kvantifikovan je uticaj domaćih pokretača na stopu inflacije – inflacionih očekivanja, realnih graničnih troškova i output gepa. Rezultati istraživanja ukazuju da inflacija u RS intenzivnije reaguje na negativne nego na pozitivne šokove ponude i tražnje, odnosno, značajnije opada tokom perioda kontrakcije privrede nego što raste tokom faze ekspanzije. Ocenjeni model novokejnzijanske Filipsove krive, u kojem figurišu granični troškovi, pruža nedvosmislene dokaze da se unapređenjem produktivnosti usporava rast troškovne inflacije kao komponente ukupne inflacije. Uticaj očekivane na stvarnu inflaciju je statistički značajan, iako u dinamici inflacije preovlađuje inerciona komponenta, to jest, efekat prošlih stopa inflacije na tekuću stopu. Empirijski nalazi o modelu Filipsove krive sa output gepom ukazuju da monetarna ekspanzija u RS, između ostalog, može da stimuliše privrednu aktivnost bez stvaranja značajnijih inflatornih pritisaka.
Vlastimir Leković
Sveska 2 Volumen 22 Godište 2020 naučnog časopisa Ekonomski horizonti sadrži tri izvorna naučna i tri pregledna članka, i Zahvalnicu recenzentima rukopisa podnetih Uredništvu Časopisa, u 2019.
Violeta Domanović
Miloš Marjanović
U vremenu surove konkurencije na tržištu pružanja turističkih usluga, bitno je obratiti pažnju na uslužnu orijentisanost preduzeća prema krajnjim korisnicima. Uslužna orijentisanost može da se smatra konkurentskom prednošću na zahtevnom turističkom tržištu. Ova studija se bavi ispitivanjem odnosa između uslužne orijentacije (UO), zadvoljstva poslom (ZP) i organizacione podrške (OP) među zaposlenima u turističkim agencijama Republike Srbije. Izvršeno je anketiranje zaposlenih u turističkima agencijama putem online upitnika. U anketi su učestvovale 94 osobe. Cilj ove studije je da se istraži nivo zavisnosti uslužne orijentacije zaposlenih, zadovoljstvo poslom i organizacione podrške. Takođe, istraživalo se da li ima značajnijih odstupanja merenih varijabli kod zaposlenih sa i bez turističkog obrazovanja. Rezultati su pokazali da zadovoljstvo poslom ima značajan uticaj na uslužnu orijentaciju. Uticaj organizacione podrške na uslužnu orijentaciju pokazao se kao manje značajna statistička varijabla. Zadovoljstvo poslom se, prema istraživanju, javlja kao posrednik između organizacione podrške i uslužne orijentacije. Takođe, ne postoji statistički značajna veza između merenih varijabli i obrazovanja vezano za turizam.
Vojislav Babić1 i Siniša Zarić2
U studiji se meri i analizira uticaj menadžmenta znanja na prosečne zarade u građevinskim kompanijama u Republici Srbiji. Za potrebe istraživanja, kreirana je baza podataka za merenje menadžmenta znanja, sastavljena od 11 varijabli. Glavni cilj u istraživanju bio je da se ispita uticaj baze podataka na prosečne zarade zaposlenih u srednjim i velikim građevinskim kompanijama. Na nivou osnovnog uzorka, putem faktorske analize izolovana su četiri faktorska skora – strategije koje se kombinuju u menadžmentu znanja. Pomoću regresione analize, utvrđeno je da set od četiri nezavisne varijable objašnjava 84,5% varijabilnosti prosečne zarade zaposlenih u srednjim i velikim građevinskim kompanijama. Pri tome su statistički signifikantne dve strategije. U prvoj, menadžment insistira na većem udelu stručnjaka sa master i fakultetskim diplomama u zaposlenima, dok se druga strategija zasniva na uvođenju formalno-pravne zaštite i registracije inovativnih rešenja kao i na većem broju zaposlenih doktora nauka.
Edirin Jeroh
This paper comparatively analyzes the internal determinants of environmental disclosure practices among firms in Sub-Saharan Africa (SSA). To achieve this, secondary data on the characteristics of the measures of the board and the characteristics of the audit committee were obtained from a sample of 60 companies from across the region (20 each from Kenya, Nigeria and South Africa). The regression technique was used to analyze the data and the results revealed the fact that, while the characteristics of the measures of the board and the audit committee were found to be the significant determinants of the environmental disclosure of firms in Kenya and Nigeria, the same cannot be said of firms in South Africa. The study, therefore, recommends that borrowing from South Africa, environmental management practices should be institutionalized in the entire region. Additionally, standard-setters should make practical efforts by developing new reporting standards which will guide and encourage a full disclosure of environmental concerns by firms.
Wasiu Abiodun Sanyaolu1, Trimisiu Tunji Siyanbola2 and Hafeez Babatunde Makinde3
Credit risk is one of the biggest challenges banks in Nigeria are faced with. By implication, it is also the one with dire consequences for their operation and survival, given the fact that a series of banks’ failures have significantly been brought into connection with nonperforming loans. Thus, this study examined the bank-specific and macroeconomic determinants of the nonperforming loans of the listed Deposit Money Banks (DMBs). Regression analysis involving fixed effect was adopted in order to analyze the panel data of the 10 selected deposit money banks in the period from 2008 to 2017. The findings show that the capital adequacy ratio, the size and the loans-to-total-assets ratio negatively and significantly affect nonperforming loans, whereas profitability and age were found to significantly but positively influence nonperforming loans of the Nigerian deposit money banks. More so, the liquidity ratio negatively, but insignificantly, affects nonperforming loans. However, not a single macroeconomic variable exerts a significant effect on nonperforming loans. The study recommends that banks should always deploy strategies for credit risk management by taking cognizance of the bank-specific and economic determinants of the nonperforming loans.
Olgica Glavaški i Emilija Beker Pucar
U periodu nakon Globalne recesije, intenzivirano je pitanje potreba za fiskalnim konsolidacijama sa ciljem smanjenja budžetskog deficita i javnog duga, a da mere koje se primenjuju ne utiču dodatno na usporavanje privredne aktivnosti u ekonomijama Evropske Unije (EU). Predmet istraživanja u ovom radu su epizode fiskalnih konsolidacija u periodu 1990-2015, u 28 ekonomija EU, u kontekstu diferencijacije višegodišnjih nasuprot jednogodišnjih (hladan tuš) epizoda i njihovih efekata, pre i nakon Globalne recesije. Identifikovane su epizode fiskalnih konsolidacija koje rezultiraju uspešnim (smanjenje ciklično prilagođenog primarnog budžetskog deficita) i ekspanzivnim efektima (rast BDP-a), čime je empirijski potvrđeno postojanje ne-Kejnzijanskih efekata. Navedeno afirmiše ideju da borba za uspostavljanje fiskalne održivosti merama austerije ne znači nužno kontrakcije u ekonomijama, kao i da je razvoj fiskalne arhitekture u EU, uspostavljanjem komplementarnosti između supranacionalnih i nacionalnih fiskalnih aranžmana u post-kriznom periodu, od izuzetne važnosti.