Volumen 14 Sveska 2, Maj – Avgust 2012.

SISTEMSKA OGRANIČENJA KONKURENTNOSTI PRIVREDE SRBIJE

Ljiljana Maksimović

U radu se analiziraju načini merenja konkurentnosti kao i Globalni indeks konkurentnosti koji, prema metodologiji Svetskog ekonomskog foruma, rangira konkurentnost zemalja u globalnim okvirima. Polazi se od hipoteze da su makroekonomske performanse nacionalnih privreda u pozitivnoj korelaciji sa njihovim globalnim indeksom konkurentnosti, koja se dokazuje na primeru Srbije, Hrvatske, Slovenije i Slovačke. Druga hipoteza je da su loše makroekonomske performanse privrede Srbije i loš rang prema Globalnom indeksu konkurentnosti, rezultat sistemskih ograničenja u privredi Srbije. Analiza u radu ukazuje da su sistemska ograničenja, kao što su koncept tranzicije (privatizacije) i njegova realizacija, koncept makroekonomske stabilizacije, koncept institucionalnih reformi i koncept restrukturiranja privrede, glavni uzročnici nekonkurentnosti privrede Srbije.

Volumen 14 Sveska 2, Maj – Avgust 2012.

INSTITUCIONALNI I POLITIČKI FAKTORI FISKALNE KONSOLIDACIJE

Ljubinka Joksimović

Finansijska kriza u nekoliko zemalja Evrope pretvorila se u otvorenu krizu suverenih dugova. Postojeći trendovi tereta javnih dugova per capita mogli bi se promeniti, ali ne uz primarni oslonac na ekonomski rast jer su izgledi za rast u bližoj budućnosti loši. Najbolji pristup za rešavanje krize nije kroz rast, već preko ozbiljnih i, bez sumnje, bolnih procesa fiskalne konsolidacije sa kojima bi se smanjili državni deficiti i akumuliranje dugova. Posle kratkog razmatranja novije fiskalne i dugovne pozicije u šest zemalja Jugoistočne Evrope (JIE), sa posebnim naglaskom na Srbiju, u radu se analizira koji institucionalni i politički faktori mogu dati kredibilitet konsolidacionim naporima i podupreti obavezu prema finansijskoj održivosti.

Volumen 14 Sveska 1, Januar – April 2012.

ARHITEKTURE LANACA SNABDEVANJA U E-OKRUŽENJU

Dragana Rejman Petrović, Igor Milanović i Zoran Kalinić

Koncept upravljanja lancem snabdevanja (Supply Chain Management-SCM) zaokuplja ozbiljnu istraživačku pažnju tokom poslednjih nekoliko godina. Ovaj koncept podrazumeva prevazilaženje intraorganizacionih granica u cilju postizanja veće vrednosti celokupne mreže lanaca snabdevanja. Razvoj informaciono-komunikacionih tehnologija i Internet okruženje redefi nišu i utiču na koncept upravljanja tradicionalnim lancima snabdevanja, omogućavajući integraciju učesnika i upravljanje složenim interfejsima između organizacija u mreži lanaca snabdevanja. E-poslovni model povezuje odvojene aktivnosti lanca snabdevanja u integrisani, koordiniran sistem koji je fleksibilan, efikasan i agilan. U radu su analizirani ključni aspekti e-SCM-a i različite arhitekture lanaca snabdevanja u e-okruženju kao polazne osnove za definisanje generičkog modela arhitekture e-SCM-a.

Volumen 14 Sveska 1, Januar – April 2012.

MODELI SISTEMSKE DINAMIKE U REŠAVANJU UPRAVLJAČKIH PROBLEMA

Dejana Zlatanović

U Sistemskoj dinamici (SD), kao funkcionalističkoj sistemskoj metodologiji, modeli predstavljaju ključni metodološki instrument za rešavanje upravljačkih problema. Reč je, pre svega, o matematičkim modelima, izgrađenim na osnovu odgovarajućih feedback struktura, tj. određenih elemenata i tokova koji formiraju feedback petlje. Budući da je SD zasnovana na pretpostavci da struktura sistema predstavlja ključnu determinantu ponašanja, modeli SD obezbeđuju efektivno predviđanje budućeg ponašanja sistema. U radu je fokus na procesu modeliranja u SD, kao složenom, iterativnom procesu koji se sastoji od sledećih faza: konceptualizacije, formulacije, testiranja i implementacije modela. Iako su izuzetno korisni za rešavanje brojnih problema upravljanja u organizacijama, modeli SD poseduju određene nedostatke kao posledicu, pre svega, njihove kvantitativne prirode. U otklanjanju ograničenja modela SD od odgovarajuće važnosti su kvalitativno i grupno modeliranje, kao mogući pravci daljeg razvoja SD.

Volumen 13 Sveska 2, 2011.

UNAPREĐENJE ZAPOŠLJAVANJA MLADIH KAO FAKTOR RAZVOJA NACIONALNE EKONOMIJE

Srñan Bogetić1, Dejan Đorđević2 i Dragan Ćoćkalo3

Cilj istraživanja je identifikovanje faktora koji utiču na stavove mladih o preduzetništvu i njihovu spremnost za pokretanjem sopstvenog biznisa u funkciji smanjenja nezaposlenosti u Republici Srbiji. Za potrebe istraživanja stavova i mišljenja mladih u vezi sa pokretanjem sopstvenog biznisa kreiran je upitnik kao osnovni instrumenti istraživanja. Istraživanje je obuhvatalo projektovanje upitnika i uzoraka ispitanika. Upitnik je koncipiran sa ciljem da obuhvati pitanja upoznatosti mladih sa konceptom preduzetništva, stepenom informisanosti mladih o mogućnostima koje postoje za pokretanje biznisa, problemima vezanih za pokretanje sopstvenog biznisa kod mladih, kao i ulozi države u podsticanju preduzetništva kod mladih. Rezultati istraživanja pokazuju da meñu mladima u najvećoj meri (80.62%) postoji spremnost za pokretanje sopstvenog biznisa. Meñutim, veliki problem predstavlja nepostojanje adekvatnog ambijenta za mlade preduzetnike i takav stav ima 80% ispitanika. Kao nedostajući faktori za ambijent su: nedostatak finansijskih sredstava (32.26%), nestabilne politička i privredna situacija (29.75%) i preveliki porezi (20.30%). Najveći broj ispitanika (90.33%) smatra da država treba da ima ključnu ulogu u podsticanju mladih za preduzetnike i to kroz: povoljne kredite, edukaciju i zakone/propise vezane za mlade kao preduzetnike. Na osnovu istraživanja možemo zaključiti da su mladi zainteresovani za pokretanje biznisa, ali da još uvek nisu spremni za preduzimanje preduzetničke inicijative. Razlog leži u činjenici što oni još uvek nemaju poverenja u državu i njene institucije. U radu su izneti i komparirani rezultati tri istraživanja sprovedena 2008., 2009. i 2010. godine u Srbiji meñu studentima, gde je tema bila: preduzetništvo i preduzetničko ponašanje mladih.

Volumen 13 Sveska 2, 2011.

TESTIRANJE REALNOSTI CIKLUSA TRANSAKCIJA I SALDA RAČUNA ZALIHA I STALNE IMOVINE

Biljana Jovković

Revizija je proces ispitivanja istinitosti i objektivnosti finansijskih izveštaja preduzeća kako bi se oni učinili kredibilnijim za sadašnje i potencijalne korisnike. Revizor uvek iznosi mišljenje u izveštaju revizora o finansijskim izveštajima u celini, ali kroz proces pojedinačnog ispitivanja bilansnih pozicija i uzorkovanih transakcija stiču se dokazi o ostvarenosti najznačajnijih revizorskih ciljeva: postojanje, potpunost, vlasništvo, vrednovanje, razgraničenje, prezentacija i obelodanjivanje. Najznačajnije bilansne pozicije većine privrednih društava jesu stalna imovina i zalihe. Cilj istraživanja ovog rada je sagledavanje hronologije najvažnijih postupaka ispitivanja koje revizori sprovode u procesu revizije zaliha i fiksne imovine. Metode istraživanja koje se u radu koriste su analiza pojedinih postupaka i komparacija primenjenih metoda. Saldo računa glavne knjige koji predstavlja vrednost pojedinih bilansnih pozicija rezultat je dejsta poslovnih transakcija koje su inicirane, izvršene i računovodstveno evidentirane u preduzeću. Da bi revizor formirao mišljenje o objektivnom vrednovanju bilansnih pozicija iskazanim u finansijskim izveštajima neophodno je steći dovoljne i relevantne dokaze putem testiranja kako ciklusa transakcija tako i neposrednim direktnim testiranjem iskazanih bilansnih vrednosti. Rezultati ovog istraživanja su sistematičan prikaz i poboljšanje primenjenih metoda ispitivanja ovih ciklusa transakcija. Na osnovu sprovedenih istraživanja u radu zaključujemo da je neophodno sprovesti relevantne postupke ispitivanja ciklusa transakcija i salda računa ovih važnih bilansnih pozicija radi uveravanja da su osnovni revizorski ciljevi ostvareni. Planiranje testiranja, njegova implementacija i zaključci koji se na osnovu sprovedenog testiranja ciklusa transakcija i salda računa stalne imovine i zaliha izvode tema su ovog rada.

Volumen 13 Sveska 2, 2011.

SAVREMENA INTERKULTURNA ISTRAŽIVANJA ORGANIZACIJA: PROJEKAT GLOBE

Dušan Mojić

Glavni cilj rada je analiza ključnih teorijskih i empirijskih nalaza uticajnog savremenog interkulturnog istraživanja organizacija – „Globalnog programa efikasnosti vođstva i organizacionog ponašanja“ (GLOBE). Navedeno je ostvareno metodom analize sadržaja najvažnijih tekstova nastalih kao rezultat sprovedenih empirijskih studija. Osnovni cilj ovog istraživačkog programa bila je analiza uticaja socijetalne kulture na voñstvo i organizacionu kulturu. Socijetalne kulture se razlikuju na osnovu devet kulturnih dimenzija. Na osnovu skorova na tim dimenzijama, kulture su razvrstane u deset kulturnih klastera. Otkriveno je šest globalnih faktora vođstva, od kojih su neki univerzalno uspešni, drugi univerzalno neuspešni, dok su ostali kulturno varijabilni (uspešni u jednim, a neuspešni u drugim kulturama). Ključni zaključak rada je da uprkos nekim ograničenjima ovog istraživačkog poduhvata, GLOBE ima veliki teorijski, empirijski i praktični značaj.

Volumen 13 Sveska 2, 2011.

PROBLEMI ALOKACIJE KAPITALA KOMPANIJA ZA NEŽIVOTNO OSIGURANJE

Jelena Kočović1 Mirela Mitrašević,2 Mihailo Kočović,3 i Marija Jovović4

Cilj istraživanja u radu je identifikacija osnovnih problema u domenu alokacije kapitala osiguravajućih kompanija, kao i mogućih načina njihovog prevazilaženja. Razvijene finansijske i aktuarske tehnike alokacije kapitala u osiguranju podvrgnute su metodu komparativne analize, u cilju određivanja njihovih uzajamnih razlika, prednosti i nedostataka. Stavljanje problematike alokacije kapitala u kontekst neživotnog osiguranja iziskuje primenu metoda dedukcije, dok je opšta ocena primenljivosti tehnika alokacije kapitala dobijena metodom indukcije. Istraživanje je pokazalo da izbor konkretne tehnike alokacije primarno zavisi od ciljeva njene primene. U radu se zaključuje da adekvatnost alokacije kapitala osiguravača zavisi od uvažavanja inverzne veze rizika i kapitala i efekata diversifikacije rizika, kao i od raspoloživosti učestalih podataka. Hronološki posmatran razvoj tehnika alokacije kapitala u osiguranju obeležen je usvajanjem što realističnijih pretpostavki koje odražavaju karakteristike delatnosti osiguranja. Savremene tehnike alokacije kapitala karakteriše relativno kompleksnija primena, ali i veća informativna moć. U krajnjoj instanci, prevashodni kriterijum izbora konkretne tehnike mora biti maksimizacija vrednosti kao globalni cilj alokacije kapitala.

Volumen 13 Sveska 2, 2011.

IMPLEMENTACIJA KAIZEN POSLOVNE FILOSOFIJE – PROGRAM KONTINUIRANOG UNAPREĐENJA POSLOVNOG PROCESA

Dragan Vasiljević

Cilj rada je definisanje efektivnog i upravljivog pristupa uvođenju programa kontinuiranog unapređenja poslovnih procesa. U radu se koristi kombinovani analitičko-sintetički metodološki postupak. Polaznu tačku istraživanja čini kratak pregled temeljnih načela Kaizen menadžmenta, kao i alata i tehnika koje obrazuju njegovu strukturu. Centralni deo rada sadrži analizu implementacionih načela Kaizena i razvoj modifikovanog modela planiranja i nadgledanja fokusiranih promena putem Kaizen događaja, koji predstavlja i osnovni ishod istraživanja. Rezultat rada se daje i u obliku konkretnih smernica za organizovanje Kaizen događaja. Osnovni zaključak koji se nameće je da bi predloženi model mogao biti efektivan u smislu ublažavanja tipičnih negativnih posledica vezanih za početak implementacije Kaizena. Imajući u vidu da Kaizen poslovna filosofija nije uslovljena velikim finansijskim ulaganjima, ona bi mogla biti posebno primerena privrednom ambijentu u Srbiji.

Volumen 13 Sveska 1, 2011.

VEŠTINA POSLOVNOG PREGOVARANJA

Dobrica Vesić1 i Mr Lidija Beko2

U radu se analizira fenomen pregovaranja kao poseban oblik upravljanja ljudskim resursima, a ne samo kao oblik informisanosti. Polazi se od pojma i definisanja pregovaranja. U savremenim uslovima poslovno pregovaranje se manifestuje kao veština i kao umetnost. Sa naučnog aspekta neophodno je imati u vidu da pregovaranje ima više odvojenih ali meñuzavisnih faza. Poslovni diplomata, po definiciji, mora biti dobar pregovarač koji postuje principe pregovaranja. Na kraju rada apostrofirani su izvesni saveti za uspešno pregovaranje. Važna komponenta u pregovaračkom procesu je komunikacija, koja omogućava bolje razumevanje i otvara prostore za razmenu mišljenja i postizanje novih, kreativnih rešenja. Veoma je važno aktivno slušanje, zatim pravilna interpretacija onoga što je izrečeno, praćenje neverbalnih signala itd.