Volumen 20 Sveska 1, Januar – April 2018.

DOES GREEN ACCOUNTING MATTER TO THE PROFITABILITY OF FIRMS? A CANONICAL ASSESSMENT

Amaechi Patrick Egbunike and Godsday Edesiri Okoro

Quite a few studies have argued that green accounting does matter to the profitability of a firm; however, little is known about Nigerian firms. To address this gap, this paper seeks to investigate whether green accounting matters to the profitability of Nigerian firms or not. Towards achieving this, an expo-facto research design was adopted and ten non-consumer goods firms listed on the Nigerian Stock Exchange were selected during 2012-2016. The data were sourced from the annual reports and accounts of the selected non-consumer goods firms. The data comprised of green accounting (expenses of community involvement and the amount spent on environmental protection) and profitability (return on equity and Tobin Q) indicators. The data obtained were analyzed by using canonical correlations. The study revealed that there was no significant relationship between green accounting and profitability measures among the non-consumer goods firms. The implication is that whether or not firms engage in green accounting, their profitability level remains unchanged. In addition, this provides evidence that the practice of green accounting among non-consumer goods firms in Nigeria is still at its ad-hoc stage. On the basis of the above findings, we proposed that the Financial Reporting Council of Nigeria and corporate entities should, as a matter of fact, accommodate the growing awareness in green accounting and formulate a disclosure requirement aimed at improving the profitability of firms. This will no doubt enhance green accounting practices among firms and in general policies aimed at enhancing their competitiveness in the industry in which they are domiciled.

Volumen 20 Sveska 1, Januar – April 2018.

VERTIKALNA SEGREGACIJA U VISOKOM OBRAZOVANJU – STUDIJA SLUČAJA REPUBLIKE SRBIJE

Slavica Manić, Ljubinka Joksimović i Siniša Zarić

Hijerarhija rodnih uloga u visokom obrazovanju u Republici Srbiji je značajna tema po više osnova: kao specifično pitanje u okviru šireg problema rodne ravnopravnosti, koji je poslednjih godina postao prioritetno područje strukturnih reformi na ovim prostorima; kao zaseban segment rodne segregacije, neopravdano prenebregavan kao istraživačko pitanje domaće akademske javnosti; kao segment koji oslikava razmere rodne nejednakosti, ali upravo onaj koji kako nacionalne, tako ni evropske statistike ne nude potpunije podatke. Navedeni razlozi, pojedinačno i sveukupno, predstavljaju osnovnu motivaciju za pisanje ovog rada. Da bismo ustanovili da li položaj žena u nauci varira prema njihovoj poziciji na karijernoj lestvici, proučićemo stanje u sistemu visokog obrazovanja u Republici Srbiji. U analizi se koriste metodološki postupci deskriptivne statistike, kako bi, na osnovu mikropodataka Ministarstva prosvete, nauke i tehnološkog razvoja, izračunali sledeće relativne pokazatelje: strukturu nastavnog kadra po polu i zvanjima u različitim naučnim oblastima; i indeks staklenog plafona. Smatramo da bi takav, relativno precizan, uvid u razmere vertikalne segregacije mogao biti od koristi pri koncipiranju budućih inicijativa usmerenih na sistemsko uvođenje rodne perspektive u donošenje, sprovođenje i praćenje javnih politika.

Volumen 20 Sveska 1, Januar – April 2018.

Uvodnik 2018 (1)

Vlastimir Leković

Nakon sprovedenog drostruko anonimnog recenzentskog postupka i unapređenja prispelih rukopisa, Sveska 1 Godište 2018 Ekonomskih horizonata sadrži sedam priloga: tri izvorna naučna članka, tri pregledna članka i najavu međunarodne naučne konferencije.

Volumen 20 Sveska 1, Januar – April 2018.

Volumen 19 Sveska 3, Septembar – Decembar 2017.

Volumen 19 Sveska 3, Septembar – Decembar 2017.

Pregled autora i naslova 2017

Volumen 19 Sveska 3, Septembar – Decembar 2017.

PRIMENA GEOGRAFSKIH INFORMACIONIH SISTEMA U JAVNIM USLUGAMA

Vladimir Senić

Sa daljim razvojem informaciono-komunikacionih tehnologija i sve većim korišćenjem pametnih telefona, značaj geografskih informacionih sistema (GIS) će nesumnjivo nastaviti da raste. Tome u prilog ide i činjenica da je u poslednjoj deceniji geotehnologija označena kao jedna od najbrže rastućih tehnologija, pored biotehnologije i nanotehnologije. Iako se GIS sve više primenjuje u Republici Srbiji, čini se da je njegova upotreba kod pojedinih pružaoca značajnih javnih usluga svedena samo na prikazivanje prostornih podataka sa limitiranim mogućnostima za analiziranje istih – što predstavlja suštinu upotrebe GIS-a. Svrha ovog rada je da ukaže na izuzetan analitički potencijal koji GIS ima u oblasti pružanja i unapređenja različitih usluga od javnog interesa. U radu su korišćeni primeri dobre prakse u domenu zdravstvenog sistema, održavanja javnog reda i mira, spasilačkih službi i lokalne uprave. Navedeni primeri pokazuju da korišćenje analitičke komponente GIS-a u svakodnevnom radu pomenutih službi može učiniti njihov rad transparentnijim za javnost i znatno efikasnijim. Na taj način, analitička komponenta GIS-a omogućava donosiocima odluka da racionalnije upravljaju limitiranim raspoloživim resursima, pritom pružajući veći stepen kvaliteta usluge građanima.

Volumen 19 Sveska 3, Septembar – Decembar 2017.

KOMPARATIVNA ANALIZA REZERVACIJE ŠTETA

Zlata Đurić1 i Bojana Maračić2

Ključni procesi u poslovanju osiguravajućih društava, kojima se definiše finansijski bonitet njihovih poslovnih aktivnosti, kao najznačajniji element ističu adekvatan iznos tehničkih rezervi. Kvalitetna procena visine tehničkih rezervi predstavlja katalizator za brojne funkcionalne procese, koji kao krajni cilj imaju maksimiziranje profitabilnosti, konkurentnost i dalji razvoj, kroz širenje postojećih i uvođenje novih linija poslovanja. U radu su na podacima poslovanja jednog osiguravajućeg društva, u jednoj liniji osiguranja, primenjene različite, u praksi najčešće korišćene metode njihove procene, u cilju utvrđivanja razmera odstupanja projektovanih iznosa od stvarne realizacije šteta. Drugi pravac istraživanja, usmeren je na aktuarsku praksu neživotnih osiguravajućih društava koja posluju u Republici Srbiji, u cilju otkrivanja divergencije u primenjenoj metodologiji. Komparativna analiza dobijenih projekcija ukazuje na činjenicu da izabrane metode, najčešće korišćene u aktuarskoj praksi Republike Srbije, treba pratiti i preispitati. Rezultati višesmernog istraživanja i identifikovanja postojećih problema, daju koristan okvir i mehanizme podsticaja, kao i smernice za unapređivanje poslovanja i bolje pozicioniranje osiguranja u ekonomski ambijent Republike Srbije.

Volumen 19 Sveska 3, Septembar – Decembar 2017.

MODEL ZA UPRAVLJANJE LANCEM SNABDEVANJA ZASNOVAN NA INTERVALNIM FAZI BROJEVIMA TIPA-2 I TOPSIS METODI

Danijela Tadić i Aleksandar Đorđević

Poboljšanje performansi lanca snabdevanja rezultira povećavanjem efektivnosti poslovanja preduzeća integrisanih u lanac snabdevanja i celog lanca snabdevana. Rešenje problema unapređivanja performansi lanca snabdevanja može se dobiti merenjem i poboljšanjem odnosnih performansi, što predstavlja osnovnu svrhu ovog istraživanja. Relativnu važnost performansi i vrednosti njihovih ključnih indikatora procenjuju donosioci odluka. Njihove procene su opisane lingvističkim variablama, koje su modelirane intervalnim fazi brojevima tipa-2. Relativna važnost performansi je zadata pomoću fazi matrice relativne važnosti svakog para performansi. Ponderi performansi su izračunati pomoću metode sopstvenog vektora. Vrednosti performansi su računate primenom operatora fazi srednje vrednosti. Rang preduzeća sa respektovanjem svih razmatranih performansi i njihova težina su određeni konvencionalnom TOPSIS metodom. Rangiranje preduzeća koja su integrisana u lanac snabevanja može da se označi kao glavni rezultat istraživanja. Na osnovu dobijenog ranga mogu da se preduzmu odgovarajuće mere za poboljšanje performansi onih preduzeća koja su najlošije ocenjena shodno posmatranim performansama. Predloženi model je testiran na primeru lanca snabdevanja automobilske industrije u Centralnoj Srbiji.

Volumen 19 Sveska 3, Septembar – Decembar 2017.

THE ANATOMY OF PENSION FRAUD IN NIGERIA: ITS MOTIVES, THE MANAGEMENT AND FUTURE OF THE NIGERIAN PENSION SCHEME

Amaka E. Agbata1, Chizoba M. Ekwueme1 and Edirin Jeroh2

The study determined how the administration of the Pension Scheme could be perked up in Nigeria through effective management that would reduce fraudulent practices apparent in the scheme. By following the precept of library research via the survey design, a 5-point Likert Scale questionnaire was designed to educe primary information about pension matters from a sample of 435 knowledgeable respondents. The collected data were presented and analyzed. Three hypotheses were formulated and tested based on Multiple Regression Analysis models with the aid of Minitab version 17. The findings show that, despite the provisions of the Act (the Pension Reform Act – PRA), intents for committing Pension Fraud have not reduced to a significant extent. Also, the accumulated assets of pension funds have not been adequately diversified into profitable investment alternatives. Therefore, we recommend that, among other things, amendments should concertedly be made to the PRA to at least discourage acts of pension frauds by instituting severe punitive measures for culprits, while simultaneously inculcating moral ethics among public servants in Nigeria.