U radu se razmatraju trendovi i analiziraju pravilnosti koje se pojavljuju na nacionalnom tržištu stanova u Srbiji i na njenim regionalnim tržištima. Polazi se od pretpostavke da se pored zajedničkih tržišnih sila, tržište novoizgrađenih stanova i tržište postojećeg stambenog fonda ponašaju kao dva izdvojena segmenta tržišta stanova sa nepotpunim prilagođavanjem cena. U glavnom fokusu analize je udaljavanje cena na ova dva segmenta, sa posebnim interesom za proces uzajamnog prilagođavanja. Primenjeni su Granger-ovi testovi uzročnosti kako bi se ispitalo da li postoji bilo kakva uzročna zavisnost u indeksima cena na ova dva tržišna segmenta, i utvrđeno da slučaj uzročnosti od tržišta postojećeg stambenog fonda ka tržištu novoizgrađenih stanova preovladava među regionalnim tržištima. Ista metodologija je primenjena da bi se proverilo da li postoji uzročnost između regionalnih tržišta. Rezultati su potvrdili verovatan uticaj beogradskog tržišta novoizgrađenih stanova na tržišta u ostalim regionima. Ovakvi nalazi će pomoći da se bolje razumeju procesi prilagođavanja cena između pomenuta dva segmenta tržišta i oblikuju izvesne preporuke za ekonomsku i srodne politike.
The purpose of this paper is to investigate the impact of financial technology (Fintech) on the inflation rate. The contribution reflects in the creation of a new index for Fintech, involving several indicators using principal component analysis. The data utilized belong to a panel dataset pertaining to the 10 provinces of the island of Sumatra, Indonesia, spanning from January 2020 to June 2023. The pooled mean group (PMG) estimation method is employed in order to test the relationship between Fintech and the inflation rate. The research findings of the study indicate that Fintech is capable of reducing inflation in the long run. Therefore, this research study implies the necessity to intensify the use of Fintech for the purpose of creating an efficient economic environment and promoting economic stability.
The Eastern Bloc had been dissolved by the end of the Cold War period, and the New World Order was established. The rapid liberalization process accelerated transition to the free market economy. In this transition period, however, numerous political tensions occurring between some countries also transformed into conflicts and wars. Therefore, countries allocate their scarce resources to their national security rather than their development objectives, simultaneously gradually increasing their defense expenditures. Accordingly, the present study aims to examine the existence of the dynamic relationship between defense burden and unemployment for the selected nine post-Soviet countries that emerged after the collapse of the Soviet Union. By incorporating the annual data set of the nine post-Soviet countries over the period between 1996 and 2021, the results revealed that defense burden had no influence on unemployment in the short run, but did have a positive effect in the long run.
This paper investigates the impact of various factors on the level of foreign direct investments in a country, with a special emphasis on the noneconomic, mostly institutional determinants. Using a broad sample of 124 countries and data for the period from 1996 to 2019, a dynamic panel GMM regression is applied. The regression results indicate that the relative share of FDI in the GDP depends positively on the development of the institutions in the country. To attract foreign investors, host countries should make considerable progress in the functioning of their legal system, the effectiveness of the government and fight against corruption, as well as creating an overall favorable investment climate. The same regression model applied to a subsample of European countries reinforced these findings, sending an important message to policymakers, who need to make decisive steps towards fixing systematic deficiencies rather than subsidizing foreign investors, which is a practice with suspicious cost-effectiveness at the macro level.
Vladimir Dženopoljac1, Amer Rastić2 i Aleksandra Dženopoljac3
Ovaj rad ispituje kako nematerijalna aktiva, merena koeficijentom dodate vrednosti intelektualnog kapitala (Value Added Intellectual Coefficient – VAIC), utiče na marže i pokazatelje prinosa najprofitabilnijih kompanija u Srbiji. Prethodna istraživanja su pokazala da nematerijalna aktiva ima pozitivan efekat na profitabilnost preduzeća u različitim kontekstima, uključujući Evropsku uniju, Ujedinjeno Kraljevstvo i Srbiju. U ovom istraživanju, autori su imali za cilj da utvrde da li nematrijalna aktiva ima pozitivan efekat na četiri pokazatelja finansijskih performansi preduzeća: neto profitnu maržu, maržu dobiti pre kamata, poreza, amortizacije i deprecijacije, prinos na imovinu i prinos na kapital. Studija je koristila uzorak podataka prikupljenih iz zvaničnih publikacija Agencije za privredne registre Republike Srbije, pokrivajući period 2017-2020. Uzorak obuhvata 72 najprofitabilnije firme nakon isključivanja onih koje ne ispunjavaju VAIC kriterijume. Nalazi studije ukazuju da nematerijalna aktiva ima pozitivan uticaj na sva četiri pokazatelja, što implicira da kompanije u Srbiji treba da daju prioritet ulaganju u nematerijalnu aktivu kako bi povećale svoju profitabilnost i konkurentnost.
Vladislav Radak1, Aleksandar Damjanović1, Vladimir Ranković2 i Mikica Drenovak2
Kapitalna adekvatnost za izloženost tržišnom riziku banaka je nelinearna funkcija očekivanog gubitka (Expected Shortfall, ES). ES se izračunava na osnovu stvarnog portfolija banke, tj. portfolio predstavlja njen trenutni posed. Za sprovođenje optimizacije bazirane na ES koristimo genetski algoritam (Genetic Algorithm, GA). Konkretno, rad ispituje efikasnost GA tehnike – Evolucioni algoritam sa jakim Pareto optimumom 2 (The Strength Pareto Evolutionary Algorithm 2, SPEA2) za optimizaciju portfolija kada se očekivani (prosečni) prinos i procentualni ES postave kao ciljevi optimizacije. Pored toga, analiziramo razlike između optimalnih portfolija dobijenih kroz prosečni prinos-ES optimizaciju i optimalnih portfolija dobijenih kroz prosečni prinos-VaR optimizaciju (Value at Risk), korišćenjem pomenutog algoritma optimizacije. Rezultati dokumentuju da metoda SPEA2 pruža dobro raspoređene portfolije duž efikasne granice pokrivajući različite nivoe rizika. Optimalni portfoliji dobijeni kroz prosečan prinos-ES optimizaciju dokumentuju superiornost duž cele efikasne granice u ravni prosečan prinos-ES u odnosu na one dobijene prosečan prinos-VaR optimizacijom. Istovremeno, optimalni portfoliji dobijeni prosečan prinos-ES optimizacijom prikazani u ravni prosečan prinos-VaR konvergiraju ka portfolijima dobijenim na bazi prosečan prinos-VaR optimizacije i gotovo se poklapaju sa njima za visoke nivoe očekivanog prinosa.
Milan Čupić i Stefan Vržina
Iako je izvoz decenijama predmet akademske pažnje, veza izvoza i performansi preduzeća nije jasna. Iz prethodnih istraživanja su proizašle dve suprotstavljene teorije. Hipoteza učenja kroz izvoz sugeriše da izvoz poboljšava performanse preduzeća zbog transfera znanja sa inostranih tržišta na izvoznike. Sa druge strane, zagovornici hipoteze o samoizboru tvrde da je verovatnije da će preduzeća sa boljim finansijskim performansama izvoziti. Cilj rada jeste da se ispita povezanost izvoza sa performansama preduzeća u Srbiji. Rezultati istraživanja pokazuju da je veza izvoza i produktivnosti statistički značajna. Ovaj nalaz je robustan na promene u merilima produktivnosti i veličini uzorka. Veza izvoza i profitabilnosti preduzeća je, međutim, osetljiva na promene u merilima profitabilnosti. Takođe, rezultati istraživanja su više karakteristični za proizvodni sektor. U radu je ukazano na nekoliko razloga za loše performanse srpskog izvoza i ponuđeno je nekoliko preporuka.
Marsellisa Nindito1, Ilya Afianti2, Poppy Sofia Koeswayo2 and Nanny Dewi Tanzil2
This study investigates the impact of related-party transactions on financial statement fraud in the Indonesian publicly listed firms grounded in agency theory. The research study is aimed at examining the need for good corporate governance in order to uphold reporting integrity. This research applies a quantitative approach and a sample of 500-unit data from the companies listed on the Indonesian Stock Exchange in the period from 2017 to 2019 is analyzed using logistic regression models. This study also utilizes moderating regression analysis so as to investigate the moderating roles of institutional ownership and independent commissioners in the research model. The study results have revealed that related-party transactions and institutional ownership significantly affect the likelihood of the financial statement fraud occurrence in Indonesia and that institutional ownership can moderate the impact of related-party transactions on the likelihood of the financial statement fraud occurrence. This study provides the empirical evidence on the role of related-party transactions and corporate governance in shaping the quality of financial statements in emerging economies.
Nenad Tomić i Marija Mirić
Poslovni modeli u industriji video igara evoluirali su od fizičkih do digitalnih. Koncept mikrotransakcija je omogućio izdavačima da naplaćuju dodatne sadržaje u igri. Jedan od najkontroverznijih oblika mikrotransakcija u video igrama predstavljaju “kutije sa plenom” (loot boxes). To su nagradni paketi, koji sadrže jedan ili nekoliko virtuelnih predmeta, pri čemu igrač ne zna unapred šta će dobiti njihovim otvaranjem. Cilj sprovedenog istraživanja je identifikovanje kombinacije faktora koji motivišu igrače u Srbiji da plaćaju korišćenje kutija sa plenom. Za potrebe rada adaptiran je osnovni model prihvatanja tehnologije (Technology Acceptance Model) u cilju proširenja varijablama koje su autori identifikovali kao potencijalno važne za donošenje odluka igrača. Rezultati istraživanja pokazali su da su percipirano uživanje, kastomizacija i percipirana lakoća upotrebe značajni prediktori percipirane korisnosti, kao i da su percipirana korisnost i sklonost ka kockanju značajni prediktori namere igrača da kupe kutije sa plenom. Namera kupovine ima statistički značajan uticaj na stvarnu upotrebu kutija sa plenom.
Jelena Erić Nielsen1, Ana Todorović Spasenić2 i Aleksandra Stevanović1
Kontinuiran rad na unapređenju kvaliteta u svim domenima poslovanja, sa fokusom na dostizanje nivoa poslovne izvrsnosti, jedan je od ključnih prediktora opstanka proizvodnih preduzeća u savremenim uslovima rizika i neizvesnosti. Organizaciona struktura, kao centralna dimenzija organizacionog dizajna, ima status važne podrške unapređenja u domenu generisanja nivoa poslovne izvrsnosti: uspeha sistema menadžmenta kvalitetom, uspeha procesnog menadžmenta, orijentacije na zaposlene (njihovu satisfakciju i motivaciju), razvoja partnerskih odnosa sa dobavljačima i kupcima, uspeha menadžmenta lanca snabdevanja, inovacijama i društvenoj odgovornosti. Cilj istraživanja je identifikacija parametara organizacione strukture koji najviše utiču na uspeh proizvodnih preduzeća u pogledu dostizanja nivoa poslovne izvrsnosti. Rezultati istraživanja, na uzorku od 94 proizvodnih preduzeća na teritoriji Republike Srbije, pokazali su statistički značajan uticaj organizacione strukture na svaku od odrednica, pri čemu specijalizacija (naročito vertikalna), koordinacija (zasnovana na kombinaciji mehanizama) i formalizacija (zasnovana na poštovanju zahteva QMS – Quality Management System i ISO 9001 standarda) imaju status parametara organizacione strukture sa najvažnijom ulogom u domenu generisanja izvrsnosti u poslovanju.